Kako usporediti cijene građevinskih radova po m² i izbjeći pogrešan zaključak?

Dvije ponude za gletanje i bojanje stana. Jedan izvođač traži 9 eura po m², drugi 10 eura. Čini se jasno tko je povoljniji. No kad pogledate ukupne iznose, prva ponuda je skuplja.

Razlog nije nužno pogreška ni loša namjera. Dvije cijene po m² mogu se odnositi na različite površine, različit opseg rada ili različit način obračuna. Dok to ne uskladite, cijena građevinskih radova po m² govori manje nego što se čini.

„Izbjeći pogrešan zaključak” u praksi znači jedno: ne birati ponudu po jediničnoj cijeni prije nego što provjerite što ona uključuje i na koju se količinu primjenjuje.

Svi iznosi u ovom članku su izmišljeni, služe samo objašnjenju računice i nisu tržišni cjenik.

1. Što znači cijena po m²?

Svaka stavka troškovnika ima tri dijela:

količina × jedinična cijena = iznos stavke

• Jedinična cijena je cijena za jednu jedinicu rada, na primjer 1 m².
• Obračunska količina je broj jedinica koje izvođač predviđa ili će obračunati.
• Iznos stavke je umnožak to dvoje.

Usporedba jediničnih cijena ima smisla samo ako se odnose na isti opseg i način obračuna. Ako se količine radova razlikuju, treba provjeriti razlog razlike i ukupni iznos.

Primjer 1: niža cijena po m², veći iznos

Niža jedinična cijena uz veću količinu daje veći ukupni iznos. Prije zaključka treba utvrditi koja količina odgovara vašem prostoru i ugovorenom načinu obračuna te zašto se količine razlikuju.

2. Podna površina stana nije površina svih radova

Stan s podnom površinom od 60 m² ne mora imati 60 m² svakog pojedinog rada. Površina zidova i stropova ovisi o visini prostorija, rasporedu zidova i otvorima. Gletanje i bojanje obično se obračunavaju po obrađenoj površini zidova i stropova, keramika po površini koju oblaže, a fasada po površini pročelja, prema dogovorenom načinu izmjere.

Zato cijena „po m² stana” i cijena „po m² zida” nisu isto. Ako jedna ponuda navodi cijenu po m² stambene površine, a druga po m² obrađene površine, najprije ih treba svesti na istu osnovu.

3. Samo rad ili dobava i ugradnja?

Ista stavka može značiti samo rad ili rad zajedno s materijalom. Cijena s materijalom može biti viša po jedinici, ali ukupni trošak za investitora ne mora biti veći: dio troška koji u prvoj ponudi snosite sami u drugoj je već uključen.

Primjer 2: keramika na 20 m²

Izmišljeni iznosi. Svi troškovi u ovom primjeru pretpostavljeni su kao konačni iznosi za plaćanje, s PDV-om ako se obračunava.

Ponuda A, samo rad: 20 m² × 30 € = 600 €. Pločice, ljepilo i masu za fugiranje kupuje investitor.

Ponuda B, dobava i ugradnja: 20 m² × 55 € = 1.100 €, uključuje pločice do određenog cjenovnog razreda, ljepilo i masu za fugiranje.

Da bi se ponude mogle usporediti, ponudi A treba dodati materijal koji biste kupili sami:

• pločice: 22 m² × 18 € = 396 € (kupuje se nešto više od izvedene površine zbog rezanja);
• ljepilo i masa za fugiranje: 60 €.

Ponuda A tada iznosi 600 + 396 + 60 = 1.056 €, a ponuda B 1.100 €.

Ni to još nije konačan odgovor. Usporedba vrijedi samo ako su pločice usporedive vrste i kvalitete, ako je u ponudi B pokrivena potrebna količina materijala s otpadom pri rezanju, ako su prijevoz i unošenje materijala riješeni jednako i ako obje ponude uključuju iste prateće radove.

4. Priprema podloge i završna obrada

Gletanje i bojanje dobar su primjer koliko se toga može nalaziti iza jedne cijene po m². Razlike nastaju zbog:

• stanja podloge – zid koji treba samo osvježiti i zid s pukotinama i neravninama ne traže isti rad;
• broja slojeva – koliko je slojeva gleta i premaza boje predviđeno;
• zaštite – pokrivanje podova, stolarije i instalacija;
• materijala – je li uključen i koje vrste.

Dvije cijene za „gletanje i bojanje” usporedive su tek kad znate koliko slojeva i koje pripreme svaka uključuje.

5. Keramika

Kod keramike na jediničnu cijenu mogu utjecati:

• format pločica – različiti formati mogu tražiti drukčiji rad i opremu;
• podloga – je li ravna ili je treba pripremiti;
• način polaganja – ravno, dijagonalno ili u posebnom uzorku;
• rezanje – broj rezova ovisi o obliku prostora i formatu;
• profili i završeci – rubovi, kutovi, prijelazi;
• fugiranje – je li uključeno i kojom vrstom mase;
• dobava pločica – kupuje li ih izvođač ili investitor.

Ponuda koja samo navodi „polaganje keramike – m²” ne odgovara na većinu tih pitanja.

6. Knauf i suha gradnja

Kod suhe gradnje cijena po m² ovisi o tome kakav je sustav definiran: namjena zida ili stropa, broj slojeva i vrsta ploča sa svake strane, vrsta potkonstrukcije, izolacija u zidu i razina završne obrade spojeva.

Posebno je važno što se točno mjeri. Pregradni zid površine 10 m², obložen s obje strane, ima 20 m² površine obloge kada svaku stranu brojimo jednom. To nije isto što i ukupna količina ploča ako se ugrađuje više slojeva.

Jedna ponuda može obračunavati 10 m² zida s uključenim objema stranama, druga 20 m² obloge. Jedinične cijene u njima ne znače isto. Način obračuna i uključene slojeve treba potvrditi s izvođačem.

7. Različite količine za isti prostor

Ako dva izvođača za isti prostor navedu različite količine, razlog može biti:

• izmjera – jedan je mjerio na licu mjesta, drugi procijenio iz tlocrta;
• otvori – vrata i prozori odbijeni su ili nisu;
• špalete – unutarnje plohe oko otvora obračunate su posebno, uključene ili izostavljene;
• ugovoreni način obračuna – izvođači primjenjuju različita pravila.

Za usporedbu nemojte pretpostaviti da svi izvođači jednako tretiraju otvore i špalete. Zatražite opis pravila koja primjenjuju i uskladite osnovu usporedbe. Razlika u količinama nije automatski pogreška; to je pitanje za izvođača.

8. Otpad pri rezanju materijala

Kod pločica, ploča ili parketa dio materijala otpada pri rezanju. Zato se materijala nabavlja nešto više nego što će se ugraditi.

Treba razlikovati dvije količine:

• količinu za nabavu – koliko materijala treba kupiti;
• ugovorenu količinu izvedenih radova – koliko se rada obračunava.

U primjeru 2 kupuje se 22 m² pločica, a rad se obračunava za 20 m². Višak nabavljenog materijala ne znači automatski isti dodatak na obračun rada. Provjerite na koju se količinu primjenjuje jedinična cijena rada. Udio otpada u primjeru nije univerzalna preporuka za nabavu.

9. Paušal, dužni metar, komad i sat

Nisu svi radovi izraženi u m². Česte su i druge jedinice:

• dužni metar (m) – sokli, lajsne, profili, cijevi;
• komad (kom) – ugradnja sanitarija, utičnica, vrata;
• sat (h) – radovi kojima se opseg teško unaprijed odredi;
• paušal – jedna cijena za cijelu cjelinu rada.

Usporedba postaje teža kad jedna ponuda isti rad izražava u m², a druga u paušalu. Paušal sam po sebi nije loš; za manje i jasno definirane radove može biti praktičan. Važno je da opis paušala jasno kaže što obuhvaća, kako biste ga mogli usporediti sa stavkama druge ponude.

Kod obračuna po satu korisno je znati i procijenjeni broj sati jer sama satnica ne govori koliki će biti iznos.

10. PDV i konačni iznos

Jedinične cijene treba uspoređivati na istoj osnovi. Zatražite potvrdu je li PDV uključen ili se dodaje te koliki je konačni iznos za plaćanje. Za ponudu na koju se PDV ne obračunava provjerite da je navedeni iznos ujedno konačan.

Usporedba „10 € bez PDV-a” i „11 € s PDV-om” bez preračuna lako vodi pogrešnom zaključku. Uz cijenu uvijek provjerite i jednak opseg radova.

Pregled: što mora biti jednako za usporedbu

Opći postupak provjere opisan je u članku Kako provjeriti građevinsku ponudu, a stavke koje se često ne navode u članku Što nedostaje u građevinskoj ponudi.

Poruka izvođaču

Poštovani,

zahvaljujem na ponudi. Prije odluke molim vas da mi pisanim putem potvrdite:

1. kako ste odredili količine pojedinih stavki (izmjera na licu mjesta ili prema nacrtu) te kako tretirate otvore i špalete;
2. odnose li se jedinične cijene samo na rad ili na dobavu i ugradnju te koji su materijal i prateći radovi uključeni;
3. hoće li se konačni obračun raditi prema stvarno izvedenim količinama ili prema količinama iz ponude;
4. jesu li cijene iskazane s PDV-om ili bez njega i koliki je konačni iznos za plaćanje.

Lijep pozdrav,
[ime i prezime]

Usporedba po istim pravilima

Viša jedinična cijena ne dokazuje bolju kvalitetu, a niža ne dokazuje nepotpunu ponudu. Obje treba svesti na isti opseg, iste količine i isti način obračuna. Tek tada usporedba građevinskih ponuda pokazuje stvarne razlike. Kako to izgleda kad se ponude razlikuju i po opsegu, opisano je u članku Kako usporediti građevinske ponude.

OMISIO je zamišljen kao pomoć upravo u tom koraku: složiti dvije ili tri ponude stavku po stavku, istaknuti razlike u jediničnim cijenama, količinama i opsegu te pripremiti pitanja za izvođače. Stvarne površine i stanje objekta i dalje treba potvrditi izmjerom i pregledom na terenu. Više o usluzi pročitajte u članku Što je Omisio.